-------------------------- Povijest -------------------------- Vijesti -------------------------- Modeli -------------------------- Ovlašteni servisi --------------------------
Braća i sestre
-------------------------- Alfa Romeo -------------------------- Abarth -------------------------- Ferrari -------------------------- Lancia -------------------------- Maserati -------------------------- Iveco -------------------------- Italian Design --------------------------
Na temelju članka 321. stavak 2. točka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", br. 59/96) pročišćeni tekst, ministar pomorstva, prometa i veza uz suglasnost s ministrom unutarnjih poslova i ministrom gospodarstva, donosi
PRAVILNIK
O TEHNIČKIM UVJETIMA VOZILA U PROMETU NA CESTAMA
I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
(1) Ovim se Pravilnikom propisuju dimenzije i mase, osovinska opterećenja vozila, uređaji i oprema koje moraju imati vozila i uvjeti kojima moraju udovoljavati uređaji i oprema vozila u prometu na cestama.
II. DIMENZIJE I MASE VOZILA
Članak 2.
(1) Najveća duljina vozila je razmak između najizbočenijega prednjeg i stražnjeg dijela vozila, bez tereta.
(2) Najveća širina vozila je razmak između najizbočenijih bočnih dijelova vozila, bez tereta.
(3) Najveća visina vozila je razmak između vodoravne podloge i najvišeg dijela vozila kad je neopterećeno i kada su gume napumpane na tlak koji propisuje proizvođač vozila.
Članak 3.
(1) Najveće dopuštene duljine vozila iznose:
1) motornog vozila 12,00 m
2) priključnog vozila (s rudom) 12,00 m
3) tegljača s poluprikolicom 16,50 m
4) vučnog vozila s prikolicom 18,75 m
5) zglobnog autobusa 18,00 m
6) zaprežnog vozila, uključujući i zapregu 10,00 m
7) autobusa s najmanje tri osovine 15,00 m
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka duljina autobusa s prikolicom za gradski promet koji su do stupanja na snagu ovog Pravilnika bili registrirani ili uvezeni u Republici Hrvatskoj je 20 m.
Članak 4.
(1) Najveća dopuštena širina vozila iznosi 2,55 m.
(2) Najveća dopuštena širina hladnjače sa stijenkom debljine preko 50 mm iznosi 2,6 m.
(3) Iznimno od odredbe stavka 1. i 2. ovog članka, širina vozila ne obuhvaća prekoračenja što mogu nastati zbog deformacije guma u zoni nalijeganja na kolnik, postavljanja lanaca za snijeg i ugradnje gabaritnih svjetala, pokazivača smjera, vanjskog zrcala, svjetla za osvjetljavanje ceste, elastičnih blatobrana i druge dodatne opreme koja je vezana za čvrstu konstrukciju vozila.
(4) Svi zglobno ili elastično vezani dijelovi iz stavka 3. ovog članka, moraju biti zglobno ili elastično vezani na konstrukciju vozila, i kad se preklope uz čvrstu konstrukciju vozila moraju biti unutar propisane najveće dopuštene širine vozila, a ostali dijelovi - unutar propisane širine uvećane za vrijednost dopuštenog odstupanja za najviše 1% od vrijednosti iz stavka 1. ovog članka.
Članak 5.
Najveća dopuštena visina vozila iznosi 4,0 m.
Članak 6.
Motorna i priključna vozila, a i skupovi vozila moraju imati takve uređaje da pri vožnji u krugu, promjer vanjske opisane kružnice bude najviše 25 m, a promjer unutarnje kružnice najmanje 10,6 m.
Članak 7.
(1) Prepust na motornim i priključnim vozilima može iznositi najviše 50% međuosovinskog razmaka.
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka, na dvoosovinskim motornim vozilima s kabinom iznad motora i na autobusima prepust može iznositi najviše 60% međuosovinskog razmaka, a na autobusima s motorom iza stražnje osovine i autobusima s motorom između prednje i stražnje osovine - najviše 63% međuosovinskog razmaka.
(3) Odredbe stavka 1. i 2. ovog članka ne odnose se na vozila s ugrađenim uređajima za obavljanje određenih radnji.
(4) Pod međuosovinskim razmakom vozila na motorni pogon i prikolica, prema ovom Pravilniku, razumijeva se razmak između prednje i stražnje osovine.
(5) Ako je prednja ili stražnja osovina vozila izvedena kao jednostruka, dvostruka ili trostruka, pod međuosovinskim se razmakom razumijeva razmak između simetrala dvostrukih, odnosno trostrukih osovina i krajnje (prednje ili stražnje) osovine vozila.
(6) Za poluprikolice se umjesto međuosovinskog razmaka uzima razmak između vertikalne osi okretnog postolja i simetrale osovina, odnosno stražnje osovine poluprikolice.
Članak 8.
(1) Najveća dopuštena masa vozila na motorni pogon ili skupa vozila i osovinsko opterećenje vozila, odnosno skupa vozila u stanju mirovanja, na vodoravnoj podlozi, ne smiju prelaziti sljedeće iznose:
Članak 9.
(1) Najveća dopuštena masa vozila s kotačima bez guma iznosi za vozilo koje ima kotače s naplacima od kovine, pune gume, plastike ili sličnog materijala:
1) s jednom osovinom 1,2 t;
2) s dvije osovine 3,0 t.
(2) Naplaci od kovina, pune gume, plastike ili sličnog materijala moraju biti ravni. Zakovice kojima su naplaci prikovani moraju imati plosnatu glavu i ne smiju stršiti izvan ravnine naplatka.
Članak 10.
(1) Odnos bruto snage motora izražene u kilovatima i najveće dopuštene mase vozila izražene u tonama mora biti:
1) za osobne automobile, kombinirane automobile i motocikle - najmanje 15 kW/t;
2) za autobuse, osim autobusa zglobnoga konstruktivnog sastava - najmanje 9 kW/t;
3) za teretne automobile - najmanje 7 kW/t;
4) za autobuse zglobnoga konstruktivnog sastava - najmanje 6 kW/t;
5) za radna i specijalna vozila namijenjena obavljanju komunalnih usluga, teretne automobile namijenjene za obavljanje prijevoza u poljoprivredi, šumarstvu, građevinarstvu i rudarstvu te za skupove motornih i priključnih vozila - najmanje 4 kW/t;
6) za vozila na električni pogon;
a) s napajanjem iz mreže - primjenjuju se odredbe točke 2) do 4) ovog stavka,
b) s napajanjem iz vlastitog izvora električne energije:
- za vozila namijenjena prijevozu osoba - najmanje 3 kW/t, osim za bicikle s električnim motorom,
- za vozila namijenjena prijevozu tereta - najmanje 2 kW/t.
(2) Na pogonske kotače osobnih automobila, autobusa, trolejbusa i motocikla, ako je vozilo opterećeno i u mirovanju na vodoravnoj ravnini, mora otpadati najmanje jedna trećina ukupne mase vozila, odnosno skupa vozila, a na pogonske kotače teretnih i vučnih vozila - najmanje jedna četvrtina ukupne mase vozila ili skupa vozila.
(3) Ukupna masa prikolice ne smije biti veća od ukupne mase vučnog vozila za više od 50 posto.
III. UREĐAJI NA MOTORNIM I PRIKLJUČNIM VOZILIMA
1. Uređaji za upravljanje vozilom
Članak 11.
(1) Uređaj za upravljanje vozilom na svakom motornom vozilu mora biti pouzdan i izveden tako da vozač može lako, brzo i na siguran način mijenjati smjer kretanja vozila.
(2) Uređaj za upravljanje vozilom iz stavka 1. ovog članka mora biti takav da se prednji kotači vozila što se nalaze u položaju zakretanja, pri kretanju vozila po vodoravnoj ravnoj površini, nakon oslobađanja kotača upravljača, sami vraćaju u položaj za pravocrtno kretanje.
(3) Slobodan hod kotača upravljača na vozilu ne smije biti veći od 300.
2. Uređaji za zaustavljanje vozila
Članak 12.
(1) Uređaji za zaustavljanje (u nastavku teksta "kočni sustav") na motornim i priključnim vozilima moraju biti ugrađeni i izvedeni tako da vozač može vozilo na siguran, brz i učinkovit način zaustaviti, bez obzira na stupanj opterećenja vozila i nagib ceste po kojoj se vozilo kreće te osigurati vozilo u nepokretnom položaju na cesti s nagibom.
(2) Pod kočnim sustavom iz stavka 1. ovog članka razumijevaju se:
1) radna kočnica;
2) pomoćna kočnica;
3) parkirna kočnica.
(3) Radna kočnica mora biti takva da omogući vozaču da vozilo zaustavi na siguran, brz i učinkovit način, bez obzira na brzinu kretanja vozila, opterećenje vozila i nagib ceste. Ta kočnica treba omogućiti podešavanje jakosti kočenja s vozačkog mjesta, a da pri tom vozač ne ispušta upravljač iz ruku i ona treba podjednako djelovati na kotače što se nalaze na istoj osovini.
(4) Pomoćna kočnica mora biti takva da omogući vozaču da vozilo koči, odnosno da ga zaustavi na odgovarajućoj udaljenosti, ako otkaže radna kočnica. Pomoćna kočnica mora biti postavljena tako da je vozač može lako i brzo upotrijebiti s vozačkog mjesta, pri čemu mu jedna ruka mora biti slobodna radi upravljanja vozilom.
(5) Parkirana kočnica mora biti takva da se pomoću nje parkirano vozilo može osigurati u zakočenom položaju odgovarajućim mehaničkim uređajem. Ta kočnica mora biti postavljena u motornom vozilu tako da je vozač može upotrijebiti s vozačkog mjesta, a u priključnom vozilu tako da je vozač može aktivirati s vozačkog mjesta ili da je može aktivirati osoba koja je izvan vozila.
(6) Kočni protublokirajući sustav (ABS) u skladu s pravilnikom ECE-R 13 odnosno ADR Sporazumom moraju imati:
autobusi kojima najveća dopuštena masa prelazi 12 tona, osim autobusa za gradski promet (vrijedi za vozila registrirana od 1. siječnja 1994.).
teretni automobili i tegljači kojima najveća dopuštena masa prelazi 16 t a koji su predviđeni za vuču prikolica kojima najveća dopuštena masa prelazi 10 t ili poluprikolica kojima osovinsko opterećenje prelazi 100 kN (vrijedi za vozila registrirana od 1. siječnja 1998.).
prikolice kojima najveća dopuštena masa prelazi 10 t i poluprikolice kojima osovinsko opterećenje prelazi 100 kN (vrijedi za vozila registrirana od 1. siječnja 1998.).
vozila za prijevoz opasnih tvari i to: teretni automobili i tegljači kojima najveća dopuštena masa prelazi 16 tona, te vučna vozila koja su predviđena za vuču priključnih vozila kod kojih zbroj osovinskih opterećenja prelazi 100 kN, kao i priključna vozila kod kojih zbroj svih osovinskih opterećenja prelazi 100 kN (vrijedi za vozila registrirana od 1. siječnja 1994.).
Članak 13.
(1) Radna, pomoćna i parkirna kočnica na motornom i priključnom vozilu, moraju biti ugrađene i izvedene tako da na pouzdan i siguran način zaustave vozilo.
(2) Radna, pomoćna i parkirna kočnica motornih vozila iz stavka 1. ovog članka osim na motociklu mogu biti kombinirane tako:
1) da postoje najmanje dvije komande neovisne jedna o drugoj i da komanda radne kočnice bude neovisna i odvojena od komande parkirne kočnice;
2) da komanda pomoćne kočnice bude neovisna o komandi parkirne kočnice, ako je parkirna kočnica takve konstrukcije da se ne može staviti u djelovanje pri kretanju vozila.
(3) Radna kočnica motornih vozila iz stavka 1. ovog članka mora djelovati na sve kotače.
(4) Radna i parkirna kočnica moraju djelovati na površinu koja je s kotačima stalno povezana dovoljno čvrstim dijelovima.
(5) Ako otkaže kočnica na bilo kojoj osovini priključnog vozila spojenog s motornim vozilom iz stavka 1. ovog članka kao vučnim vozilom, mora biti osigurano nesmetano kočenje kočnicama postavljenim u tome vučnom vozilu.
(6) Uređaji kojima se osigurava neprekidno podešavanje jakosti kočenja razmjerno promjeni opterećenja na motornim i priključnim vozilima, osim na autobusima za gradski promet, na priključnim vozilima najveće dopuštene mase do 1,5 t i na priključnim vozilima s naletnom kočnicom, koja bilo na kojoj stražnjoj osovini imaju promjenu opterećenja "puno-prazno" veću od 40% od najvećega osovinskog opterećenja, moraju biti ugrađeni i izvedeni tako da osiguravaju neprekidno podešavanje jakosti kočenja razmjerno promjeni opterećenja.
(7) Na motornim i priključnim vozilima koja imaju elastično ovješenje osovina pomoću opruga čiji je progib za stanje opterećenja "puno-prazno" manji od 25 mm, ne moraju biti ugrađeni uređaji kojima se osigurava neprekidno podešavanje jakosti kočenja razmjerno promjeni opterećenja.
(8) Usporivač za dugotrajno usporavanje na motornim vozilima najveće dopuštene mase iznad 5 t, koja su predviđena za vuču prikolica najveće dopuštene mase iznad 7 t, odnosno poluprikolica sa sedlom kod koje dio najveće dopuštene mase koji otpada na osovine prelazi 9 t, te na motornim vozilima najveće dopuštene mase iznad 9 t, mora biti ugrađen i izveden tako da osigurava dugotrajno usporavanje vozila. Vučno vozilo svojim usporivačem mora imati mogućnost trajnog usporavanja skupa vozila ukoliko prikolica nema vlastiti usporivač.
(9) Struktura prijenosnog mehanizma radne kočnice na motornim vozilima najveće dopuštene mase iznad 10 t mora biti takva da se kočnice na osovinama aktiviraju pomoću najmanje dvaju međusobno neovisnih izvora energije tako da, otkaže li kočenje na jednoj osovini, postoji mogućnost nesmetanog kočenja na drugoj osovini ili drugim osovinama. Ostatak efikasnosti kočnog uređaja za radno kočenje može biti najmanje 30% od normativa propisanog za radnu kočnicu iz članka 96. ovog Pravilnika. Motorna vozila prvi put registrirana nakon 1. siječnja 1988. godine moraju imati dvokružni kočni sustav.
(10) Struktura kočnog sustava za radno kočenje motornih vozila koja moraju udovoljavati uvjetima iz stavka 9. ovog članka, a predviđena su za vuču priključnih vozila, mora biti takva da uvijek može staviti u djelovanje kočnice priključnog vozila.
(11) Kod motornih i priključnih vozila te kod skupa vozila djelovanje kočnica za pojedine osovine mora biti sinkronizirano.
(12) Kočni sustav za radno kočenje skupa vozila mora biti takav da osigurava kočenje priključnog vozila istodobno ili prije kočenja vučnog vozila. Vrijeme od pritiska na papučicu radne kočnice do aktiviranja cilindra radne kočnice, odnosno dok se postigne 10% vrijednosti od radnog tlaka na najnepovoljnijoj osovini ne smije biti veće od 0,2 sekunde, a ukupno vrijeme da bi se postiglo 75% vrijednosti od radnog tlaka - ne smije biti veće od 0,6 sekundi.
(13) Odredba stavka 7. ovoga članka ne odnosi se na vozila opremljena zračnim ovjesima.
Članak 14.
Kočni sustav na motociklima s bočnom prikolicom ili bez nje mora biti ugrađen i izveden kao dva neovisna kočna sustava s posebnim uređajima za njihovo aktiviranje na prednji i stražnji kotač, odnosno na prednji ili samo na stražnji kotač motocikla.
Članak 15.
(1) Kočni sustav na motornim vozilima sa tri kotača čiji su kotači simetrično raspoređeni prema uzdužnoj središnjoj ravnini vozila i čija najveća dopuštena masa ne premašuje 1 t mora biti ugrađen i izveden kao dva neovisna kočna sustava, od kojih jedan djeluje na prednji kotač, odnosno na prednje kotače, a drugi na stražnji kotač odnosno na stražnje kotače.
(2) Na motornom vozilu iz stavka 1. ovoga članka mora biti ugrađena i izvedena i parkirna kočnica tako da se pomoću nje osigura vozilo u zakočenom položaju.
(3) Na motorna vozila iz stavka 1. ovog članka čija najveća dopuštena masa premašuje 1 t odgovarajuće se primjenjuju odredbe stavka 1. do 4. članka 13. ovog Pravilnika.
Članak 16.
(1) Kočni sustav na priključnom vozilu čija najveća dopuštena masa ne premašuje 0,75 t ne mora biti ugrađen i izveden tako da udovoljava uvjetima iz članka 12. stavka 1. ovog Pravilnika, ako najveća dopuštena masa priključnog vozila ne premašuje polovicu mase vučnog vozila, zajedno s vozačem.
(2) Radna kočnica na priključnom vozilu čija najveća dopuštena masa premašuje 0,75 t, a koje je prvi put registrirano nakon 1. siječnja 1972., moraju biti ugrađene i izvedene tako da djeluju na sve kotače prikolice, odnosno poluprikolice a parkirna kočnica da djeluje na dovoljan broj kotača da bi se ostvario propisani koeficijent kočenja.
(3) Ako priključno vozilo ima više od dvije osovine, kotači jedne osovine ne moraju biti kočeni.
(4) Radna kočnica priključnog vozila mora biti izvedena tako da je vozač može tijekom vožnje upotrijebiti s vozačkog mjesta pomoću komande kojom stavlja u djelovanje radnu kočnicu vučnog vozila. Na priključnom vozilu čija najveća dopuštena masa ne premašuje 3,5 t radna kočnica može biti izvedena s inercijskom komandom.
(5) Kočni sustav radnog kočenja na priključnom vozilu čija je najveća dopuštena masa iznad 0,75 t mora biti ugrađen i izveden s automatskom komandom kojom se aktivira radno kočenje priključnog vozila, ako se prekine uređaj za spajanje.
(6) Radna kočnica na prikolici s jednostrukom osovinom i na jednoosovinskoj prikolici čija najveća dopuštena masa ne premašuje 1,5 t i koja je s vučnim vozilom spojena rudom, a kruti se teret oslanja istodobno na vučno vozilo i prikolicu (stabla, cijevi, tračnice itd.), mora biti ugrađena i izvedena tako da osigura radno kočenje prikolice. Ako je najveća dopuštena masa prikolice između 0,75 t od 1,5 t i ako je dva puta manja od mase vučnog vozila, ne mora imati uređaj kojim se osigurava radno kočenje na taj način.
(7) Na prikolici bez kočnice ili s inercijskom komandom mora biti ugrađena i izvedena pomoćna unakrsna priključna veza koja će, ako se glavna veza prekine, spriječiti da ruda, odnosno prikolica skrene u stranu ili će aktivirati radnu kočnicu.
(8) Kočni sustav na prikolici čija najveća dopuštena masa premašuje 7 t, odnosno na poluprikolici sa sedlom čija je najveća dopuštena masa koja je umanjena za masu što opterećuje sedlo veća od 70 (kN) mora biti ugrađen i izveden kao dvovodni pneumatički prijenosni mehanizam.
3. Uređaji za osvjetljenje ceste i za davanje svjetlosnih znakova
Članak 17.
(1) Pod uređajima za osvjetljenje ceste i za davanje svjetlosnih znakova na motornim i priključnim vozilima, prema ovom Pravilniku razumijevaju se:
1) uređaji za osvjetljavanje ceste;
2) uređaji za označavanje vozila;
3) uređaji za davanje svjetlosnih znakova.
(2) Pod izrazom "svjetlo", prema ovom Pravilniku, razumijeva se uređaj na vozilu što daje svjetlost.
Članak 18.
(1) Uređaji za osvjetljavanje ceste i za davanje svjetlosnih znakova postavljeni na prednjoj strani motornoga i priključnog vozila ne smiju davati svjetlost crvene boje vidljivu s prednje strane vozila ni svjetlost bijele boje od svjetala i reflektirajućih tvari postavljenih na stražnjoj strani vozila, odnosno vidljivih sa stražnje strane vozila.
(2) Odredba stavka 1. ovog članka ne odnosi se na svjetla za osvjetljavanje ceste pri vožnji unatrag, pokretno svjetlo za istraživanje (reflektor), svjetla za osvjetljavanje stražnje registarske pločice i registarsku pločicu prevučenu bijelom reflektirajućom tvari, a ni na crveno treptavo svjetlo na vozila pod pratnjom.
Članak 19.
(1) Istovjetni uređaji za osvjetljavanje ceste i za davanje svjetlosnih znakova koji su udvostručeni na motornom vozilu sa tri ili više kotača, moraju biti postavljeni u istoj vodoravnoj ravnini i simetrično prema uzdužnoj okomitoj ravnini vozila, iste veličine i boje i istodobnog djelovanja jednakom svjetlosnom jakosti.
(2) Uređaji za davanje svjetlosnih znakova za označivanje smjera kretanja vozila (pokazivač smjera) i parkirna svjetla ne moraju istodobno djelovati.
(3) Uređaji iz stavka 1. ovog članka, ako su kombinirano izvedeni, moraju udovoljavati uvjetima propisanim za svaki pojedini uređaj.
Članak 20.
Uređaji za osvjetljavanje cesta na prednjoj strani vozila moraju biti povezani tako da se ne mogu uključiti dok se ne uključe stražnja i prednja pozicijska svjetla i svjetla za osvjetljavanje stražnje registarske pločice, osim kad se koriste za davanje svjetlosnih znakova.
Uređaji za osvjetljavanje ceste
Članak 21.
Pod uređajima za osvjetljavanje ceste na motornim i priključnim vozilima, prema ovom Pravilniku, razumijevaju se:
1) glavna svjetla;
2) svjetla za maglu;
3) svjetla za vožnju unatrag;
4) svjetla za osvjetljavanje mjesta na kojem se izvode radovi;
5) pokretno svjetlo (reflektor).
Glavna svjetla mogu biti izvedena tako da imaju:
1) dugo svjetlo;
2) kratko svjetlo;
3) dugo i kratko svjetlo.
Članak 22.
(1) Glavna svjetla na motornim vozilima s četiri ili više kotača i na motornim vozilima sa tri kotača koja su šira od 1,3 m moraju biti ugrađena i izvedena kao dva ili četiri glavna svjetla, od toga dva za kratko svjetlo. Glavna svjetla na motornim vozilima sa dva kotača i motornim vozilima sa tri kotača koja nisu šira od 1,3 m te na invalidskim motornim kolicima moraju biti ugrađena i izvedena kao jedno glavno svjetlo ili dva glavna svjetla, od čega jedno za kratko svjetlo.
(2) Svjetla za osvjetljavanje cesta na motornim vozilima koja na ravnoj cesti ne mogu razviti brzinu kretanja veću od 30 km/h mogu biti ugrađena i izvedena samo kao kratka svjetla.
(3) Svjetlost glavnih svjetala mora biti bijele boje.
(4) Unutarnji rubovi svijetlećih površina kratkog svjetla moraju biti jedan od drugog udaljeni najmanje 0,6 m, a vanjski rubovi najviše 0,4 m od bočno najizbočenije točke vozila.
(5) Udaljenost gornjeg ruba svijetleće površine kratkog svjetla ne smije biti veća od 1,2 m, a udaljenost donjeg ruba svijetleće površine ne smije biti manja od 0,5 m od površine ceste.
(6) Dugo svjetlo ne smije biti postavljeno bliže vanjskom gabaritu vozila od kratkog svjetla.
(7) U glavna svjetla mogu biti ugrađena prednja pozicijska svjetla.
(8) Kad se uključe duga svjetla za osvjetljavanje ceste, automatski se mora upaliti pripadajuća kontrolna svjetiljka na kontrolnoj ploči u vozilu ili na kontrolnoj ploči mopeda.
(9) Glavna svjetla moraju biti povezana tako da prijelaz sa svjetlosti dugog svjetla na svjetlost kratkog svjetla i obrnuto bude istodoban i preko iste komande.
Članak 23.
(1) Svjetla za vožnju unatrag na motornim vozilima, koja su prvi put registrirana u Republici Hrvatskoj od 1. siječnja 1999. godine moraju biti ugrađena i izvedena tako da daju svjetlost bijele boje, prema pravilniku ECE-R 48.
(2) Svjetla za vožnju unatrag na priključnim vozilima mogu biti ugrađena i izvedena tako da daju svjetlost bijele boje, prema pravilniku ECE-R 48.
(3) Udaljenost gornjeg ruba svijetleće površine svjetla za vožnju unatrag može iznositi najviše 1,2 m, a udaljenost donjeg ruba svijetleće površine takva svjetla može iznositi najmanje 0,25 m od površine ceste.
(4) Svjetlo za vožnju unatrag mora imati sklopku koja se automatski uključuje u trenutku uključivanja hoda unatrag i to kad je uključen sustav za puštanje motora u rad.
Članak 24.
(1) Svjetla za maglu na motornim vozilima s četiri ili više kotača i na motornim vozilima sa tri kotača koja su šira od 1,3 m, mogu biti ugrađena i izvedena kao dva svjetla za maglu, a na motociklima kao jedno svjetlo za maglu tako da daju svjetlost bijele ili žute boje.
(2) Svjetla za maglu ne smiju se postavljati na većoj visini od one na kojoj su postavljena kratka svjetla glavnog svjetla.
(3) Vanjski rub svijetleće površine svjetla za maglu ne smije biti udaljen više od 0,4 m od bočno najizbočenije točke vozila.
(4) Svjetla za maglu moraju imati posebnu sklopku.
Članak 25.
Svjetla za osvjetljavanje mjesta na kojem se izvode radovi na radnim vozilima mogu biti ugrađena i izvedena tako da daju svjetlost bijele boje i da ne ometaju ostale sudionike u prometu.
Članak 26.
Pokretno svjetlo (reflektor) smije se postaviti samo na vozilu Ministarstva unutarnjih poslova, vozilu namijenjenom za hitnu medicinsku pomoć, vozilu prometne inspekcije, vatrogasnom vozilu, vozilu namijenjenom za održavanje cesta i instalacija te na vozilu namijenjenom za pružanje pomoći na cesti i mora biti ugrađeno i izvedeno tako da daje svjetlost bijele ili žute boje te da se može uključiti samo ako su uključena i pozicijska svjetla.
Uređaji za označivanje vozila
Članak 27.
Pod uređajima za označivanje motornih i priključnih vozila, prema ovome Pravilniku, razumijevaju se:
1) prednja pozicijska svjetla;
2) stražnja pozicijska svjetla;
3) stražnje svjetlo za maglu;
4) parkirna svjetla;
5) gabaritna svjetla;
6) svjetla stražnje registarske pločice;
7) rotacijska i treptava svjetla;
8) katadiopteri
Za kompletan zakon, posjetite stranice našeg FORUMa.
